ABOUT FESTIVAL





Osorske glazbene večeri (OGV) festival su klasične glazbe koji se od 1976. odvija u Osoru, tom malom čarobnom gradiću na prevlaci otoka Cresa i Lošinja. Godine 2011. prepoznat je i na širem društvenom planu te je proglašen nacionalnim festivalom. Koncerti u Crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije ili pak na osorskoj pjaci, privlače prije svega kvalitetom svojega sadržaja, ali i atmosferom koju ovaj ljetni glazbeni festival nudi. Festival je postavljen na tri osnovne premise: međunarodni karakter – afirmacija hrvatskog suvremenog umjetničkog stvaralaštva – afirmacija Osora kao grada kulture i glazbe.







Oboist Branko Mihanović diplomirao je obou 1978. na Staatliche Hochschule für Musik u Freiburgu (klasa prof. Heinza Hollingera). Osvojio je brojne nagrade i priznanja. Kao solista i kao dio komornih ansambala nastupao je u Sloveniji, Austriji, Njemačkoj, Nizozemskoj, Francuskoj, Švicarskoj, Španjolskoj, Portugalu, Velikoj Britaniji, Italiji, Mađarskoj, Češkoj, Rusiji, Venezueli, SAD, Kini i dr. Kao solist nastupio je uz brojne orkestre (Zagrebačka filharmonija,Slovenska flharmonija, Slovačka filharmonija, Orquestro sinfonica Simon Bolivar, Sacramento Symphony Orchestra, Simfonijski orkestar HRT, Zagrebački solisti i dr.) Bogato iskustvo u komornom muziciranju stekao je kao član Zagrebačkog puhačkog trija, Ansambla Musica viva, Hrvatskog baroknog ansambla, Hrvatskog komornog okteta, Ansambla Cantus, Zagrebačkog puhačkog ansambla. Rad u svim zagrebačkim orkestrima zamijenio je profesurom na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 2001. godine. Od 2005. do 2013. godine bio je ravnatelj Opere Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.



Rijetko je koji festival tako blisko povezan uz ime svojeg utemeljitelja kao što su to Osorske glazbene večeri vezane uz ime Danijela Marušića (1931. – 2009.) Jedan od najznačajnijih aktera hrvatske kulture 20. i 21. stoljeća, hrvatski redatelj i televizijska persona Danijel Marušić, od inicijalnih festivalskih godina postavio je OGV na tri osnovne premise: međunarodni karakter – afirmacija hrvatskog suvremenog umjetničkog stvaralaštva – afirmacija Osora kao grada kulture i glazbe.

Osor je postao nezaobilazno i važno mjesto za domaće umjetnike, kako produktivne tako i reproduktivne, ali i mjesto njihovih susreta s domaćom i međunarodnom publikom. Kao mjesto afirmiranja hrvatske glazbe, gotovo svi koncerti, bilo da nastupaju hrvatski ili pak najrelevantnija svijetska imena međunarodne scene, predstavaljuju barem jedno djelo hrvatskog skladatelja ili skladateljice. Međutim, OGV prepoznaje i svoju lokalnu specifičnost, mogućnosti međuutjecaja sa zajednicom kojoj pripada te supostojanje sa samim lokalitetom Osora kao arheološki i povijesno značajne cjeline.

Tako su na poticaj festivala djela slavnih hrvatskih kipara Ivana Meštrovića, Frana Kršinića, Vanje Radauša, Marije Ujević i drugih, obogatila glavni trg i pokrajnje ulice s kipovima uglednih skladatelja Jakova Gotovca, Stjepana Šuleka, Franje Krežme, čineći znakoviti Perivoj skulptura Kiparstvo i glazba. A biste Ivana Brkanovića, Borisa Papandopula, Dore Pejačević, Igora Kuljerića, Stanka Horvata, Andre Mohorovičića u Aleji hrvatskih skladatelja, radovi Marije Ujević, Kuzme Kovačića, Petra Barišića, Nine Horvat, upozoravaju na značajne nacionalne skladatelje kojima su Osorske glazbene večeri u pojedinim godinama bile posvećene. Osim toga na festivalu je praizvedeno više od 350 djela hrvatskih skladatelja, uglavnom skladbi komorne glazbe, te nema važnijeg hrvatskog autora koji nije bio pozvan da sklada za OGV.

Međunarodni nivo s afirmacijom kako samog lokaliteta tako i hrvatskog suvremenog glazbenog stvaralaštva, kao vlastitu praksu zadržali su i umjetnički ravnatelji OGV-a koji su nasljedili Marušića nakon njegove smrti 2009. godine, najprije skladatelj i bivši ministar kulture Republike Hrvatske Berislav Šipuš, zatim muzikologinja Ivana Kocelj, a trenutno oboist Branko Mihanović.